….

brisanje mi je prvo palo na um dok otvaram stranicu da se prisjetim nekih stvarcica….odustadoh ipak. ne mogu ici na starije postove niti citati nesto davno napisano. ali eto. nema brisanje. zasto? ne znam. ne znam ni zasto ovo pishem. ne znam ni sto sam ovdje. ali tu sam.

Nastavi čitanje →

samo suti

sve ostaje zanimljivo dok je nedoreceno mozemo mastati o razlozima i putevima zasto je doticna osoba dosla do tog zakljucka i sami sebi stvarati mali svijet iluzije sve dok se ne pokaze istina i ja sam vjerovatno jedna od tih koja ce neke stvari radije presutiti neg da u detalje razmotri sta je se zbilo…

Nastavi čitanje →

laku noc

zivot je to govorim sebi neshto beskrajno ipak krajno idealno sebi krojima svoje puteve tugu i bol sami sebi stvaramo kad misli odlutaju na mjesta gdje im je zabranjeno dusha ne poznaje granica ne slusha razum ne osjeca strah slijedi srcem odlucuje njim i nemoj me mrziti ako doluta do tebe slucajno ne mogu joj…

Nastavi čitanje →

pishem ti…

inteligencija je negdje zastala na putu kad krenesh prema jednom srcu i u pola trcanja ti zakaci mozak na jednoj grani, ti naravno to ne primjecujesh jer ti je u tom trenu samo drugi mozak u funkciji, onaj dole malo nize tipicno, ne shvatljivo tjeranje po ljudskom bicu, sasvim normalno, svako ima potrebe a tvoja…

Nastavi čitanje →

Tužno sam tiče što mehkim kljunom kljuca o kamen tražeći vodu Baš k'o i ljudi tako i ptice najdraže traže onda kad odu Slika, ritam, osjećaj i riječ zar je tako brzo prošlo već Znam ja dobro gdje si, kad i s kim Znam da duša sama bira tim al’ ne mogu Tužno sam tiče…

Nastavi čitanje →

SaTC

sinoc je bila TA noc prijateljice se skupile…decki gledali utakmicu a mi pravac u kino uz veliku vrecicu popcorna i neshto za piche i naravno u glavi "manolo Blanic"-e i Mr. Big malo dugo je trajalo ali se brzo zaboravilo na vrijeme gledajuci NY i dogadjaje u 40-tim da ne pricam sta je se sve…

Nastavi čitanje →